1. april - 1992.




Okupacija Bijeljine i prvi masovni zločini. 30. marta 1992. godine negdje poslije ponoći snažna eksplozija razbudila je usnuli grad. Bačena je bomba u kafić "Istanbul" Izeta Ahmičića kod Autobuske stanice u Bijeljini, u kojem se uglavnom skupljala muslimanska omladina.

Šest osoba je povrijeđeno. Bombu je bacio Aleksandar Zekić iz semberskog sela Gojsovci. Bijeljina je 1. aprila 1992. gorjela. Bez većeg otpora Bijeljina pada u ruke Arkana, potpomognut svojim podređenim domaćim jedinicama koje vode Ljubiša Savić Mauzer i Vojkan Đurković, a pomoć im pružaju i šešeljevci vođeni etničkim vojvodom Mirkom Blagojevićem. Prvo ubijaju bogate ljude, a potom sve na šta naiđu. Arkanovim zločincima na bijeljinskim ulicama direktno su komandovali Marko Pejić zvani Peja Ciganin, Nebojša Đorđević Šuca, izvjesni Bojke i Vladimir Homa Rus. Arkanovci nisu znali ko je ko u Bijeljini, ubijali su uglavnom one na koje su prstom pokazale komšije, bijeljinski Srbi.

Iako je bilo i brutalnijih snimaka ratnog nasilja u BiH, fotografija američkog fotografa Rona Haviva, na kojoj se arkanovci iživljavaju nad ubijenim bijeljinskim civilima kod Krpića džamije i bijeljinske bolnice, postala je simbol bosanske strahote. U listu Borba, 15. novembra 1993. povodom događaja u Bijeljini Milutin Kukanjac, generalmajor JNA: (...) Nepotrebno bombardovanje starog Sarajeva, dolazak Arkanovih specijalaca u Bjeljinu i događaji u Foči najviše su doprineli da svet stekne loše mišljenje o Srbima i srpskoj politici. Upad Arkanove jedinice sa prostora Srbije zaoštrio je situaciju u BiH i produbio jaz između Srba i Muslimana.(...) Izetbegović i Ganić su me ubeđivali da je tamo ubijeno na hiljade Muslimana.(...) Muslimanski ekstremisti u Bjeljini su pripremali varijantu oružanog obračuna sa Srbima na prostoru Semberije, posebno u Bjeljini, jer je Semberija za njih u ukupnim planovima imala izuzetan značaj; upad Arkanove jedinice je zaista bio iznaneđenje - i dalje se postavlja pitanje: da li je došao samoinicijativno, ili ga je neko iz srpskog rukovodstva pozvao; da li ga je neko iz Srbije poslao ili je neko od Srba iz Bijeljine tražio tu pomoć? Artiljerijsko-raketne jedinice JNA posjedaju sve ranije pripremljene položaje oko Sarajeva. Oklopno-mehanizirane jedinice JNA zaposjedaju položaje na brdu Mojmilo u Sarajevu i u širem rejonu prigradskog naselja Lukavica.

Šef Državne službe bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić, u direktivi o etničkom čiščenju Bijeljine komandantu Srpske dobrovoljačke garde Željku Ražnjatoviću Arkanu, nalaže da »rukovodioce SDA, muslimanske pripadnike MUP-a i organizatore muslimanskih paravojnih formacija uhapsi i prebaci u Erdut (mjesto u istočnoj Hrvatskoj koje je tada bilo pod okupacijom srpskih snaga), a radi zastrašivanja stanovništva manji deo i strijelja, te da po obavljenom zadatku ukloni tragove i izbjegava međunarodne organizacije i novinare. JNA i srpski pobunjenici započeli osvajanje grada Brčko. U Brčkom se podijelila policija na hrvatsku, srpsku i muslimansku. Počele su borbe u gradu. Muslimanima i Hrvatima je preko radija naređeno da predaju svoje oružje. Srpske snage, sastavljene od vojnika i pripadnika paravojnih i policijskih snaga razmještaju se po gradu.







Timeline | Bosnae.info © 2016-2018. Sva prava zadržana.