Hronologija ratnih dešavanja

1991-1996
JUČER
27. mart - 1992.
Proglašena Republika srpska Bosna i Hercegovina. Tim činom je formirana paralelna vlast u BiH što dovodi do drastičnog pogoršanja sigurnosne situacije u republici.
DANAS
28. mart - 1991.
Predsjednici šest Jugoslovenskih republika sastaju se u Hrvatskoj kako bi raspravljali o budućnosti države.
SUTRA
Ništa.

Pretraga:

24. mart - 1991.
U Karađorđevu se sastali Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević. Na sastanku, koji je organiziran uz strogu diskreciju, dogovorena je podjela Bosne i Hercegovine čime bi se trebalo trajno riješiti jogoslavensko, odnosno srpsko - hrvatsko pitanje u regionu.
28. mart - 1991.
Predsjednici šest Jugoslovenskih republika sastaju se u Hrvatskoj kako bi raspravljali o budućnosti države.
29. maj - 1991.
Predsjednik Srbije Slobodan Milošević daje instrukciju predsjedniku SDS-a (Srpska demokratska stranka) Radovanu Karadžiću da jedinice srpske teritorijalne odbrane i dobrovoljačke jedinice u SR Bosni i Hercegovini stavi na raspolaganje JNA (Jugoslavenskoj narodnoj armiji), kako bi se uspješno realizirao plan RAM. Radovan Karadžić dao je naredbu općinskim odborima SDS-a u SR BiH o mobilizaciji rezervnog sastava policije, teritorijalne odbrane i dobrovoljaca, kao i naredbu o stavljanju tih formacija pod komandu JNA.
9. juni - 1991.
Nakon upada paravojnih formacija SAO Krajine (Srpska autonomna oblast na području Hrvatske) na teritoriju BiH, Predsjedništvo BiH na sjednici u Sarajevu osudilo taj čin konstatirajući da je narušen teritorijalni integritet i suverenitet Socijalističke Republike BiH.
10. juni - 1991.
Na sjednici Glavnog odbora Stranke demokratske akcije u Sarajevu, osnovana Patriotska liga Bosne i Hercegovine Bošnjačko vođstvo službeno pristupa pripremama za odbranu zemlje kad se na kongresu Stranke demokratske akcije u Sarajevu - Dom policije osniva Savjet za nacionalnu odbranu. Savjet je organizator Patriotske lige (PL) koja predstavlja začetak Armije Republike Bosne i Hercegovine.
12. juni - 1991.
U Splitu održan sastanak tri predsjednika: Tuđman – Milošević - Izetbegović, kao još jedan u nizu pokušaja mirnog razrješenja jugoslovenske krize. Na ponuđne prijedloge o kantonizaciji BiH Izetbegović odbio razgovore.
16. septembar - 1991.
U Predsjedništvu SFRJ izvršen puč. Zaključeno je da Predsjedništvo može donositi odluke bez predstavnika Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prelaskom Užičkog i Novosadskog korpusa preko rijeke Drine počela realizacija plana »RAM« i tiha okupacija BiH.
20. septembar - 1991.
Jedinice JNA iz Užičkog i Podgoričkog korpusa, pod izgovorom »ugroženosti« vojnog aerodroma u Mostaru i srpskog življa u istočnoj Hercegovini, upale su na teritoriju BiH sa teritorije Srbije i Crne Gore. Ove jedinice bile su popunjene velikim brojem rezervista i dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore koji su počeli terorizirati nesrpsko stanovništvo (pljačka imovine, progon itd).
21. septembar - 1991.
JNA vrši mobilizaciju rezervnog sastava u Bosanskoj Krajini. Komandant Banjalučkog korpusa JNA Nikola Uzelac izjavio da je cilj njegove korpusne operacije dosezanje granica onih teritorija koje žele ostati u Jugoslaviji. Najveći broj Bošnjaka i Hrvata oglušio se o vojni poziv.
21. septembar - 1991.
Predsjedništvo BiH zatražilo od JNA da odmah naredi povlačenje rezervista koji su iz Srbije i Crne Gore različitim pravcima ušli u BiH.
25. septembar - 1991.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojilo Rezoluciju br. 713 kojom je odlučeno da sve zemlje, u cilju uspostavljanja mira i stabilnosti u Jugoslaviji, odmah uspostaviti opći i potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji dok Viječe sigurnosti ne odluči drugačije. Glavni efekat embarga bio je zamrzavanje vojnih arsenala što je pogodovalo Srbima koji su dominirali u JNA i jugoslavenskoj vojnoj industriji. Nametnuti embargo onemogučio je državama nastalim disolucijom SFRJ nabavku oružja i opreme, i znatno uticao na njihov otpor srbijansko-crnogorskoj agresiji.
1. oktobar - 1991.
Evropska komisija šalje promatrače u Bosnu i Hercegovinu.
11. oktobar - 1991
Skupština Republike BiH izglasala odluku o suverenosti Bosne i Hercegovine.
11. oktobar - 1991
Regularne snage i rezervisti JNA napale selo Ravno u Hercegovini, pretežno nastanjeno hrvatskim stanovništvom. Ubijeno je više mještana a selo je potpuno porušeno pod izgovorom da su iz sela na jedinice JNA pucale jedinice Republike Hrvatske. U stvari je nekoliko vojnika JNA poginulo u zasjedi kod sela Čepikuće na teritoriji Hrvatske. Smatra se da je napad na Ravno prvi čin otvorene srbijansko-crnogorske agresije na BiH.
14. oktobar - 1991.
Na prijedlog Stranke demokratske akcije, uz podršku Hrvatske demokratske zajednice Skupština BiH bez prisustva 72 poslanika SDS i jednog iz SPO, 86 poslanika SDA i 42 HDZ su prihvatili su Memorandum o suverenitetu Republike BiH i Platformu Predsjedništva BiH o položaju BiH. Tom prilikom vođa bosanskih Srba, predsjednik Srpske demokratske stranke Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu »nestankom« u govoru na sjednici Skupštine SR BiH.
18. oktobar 1991.
U Haagu, Europska komisija nudi detaljan plan političkog rješenja. Dobrovoljnom sudjelovanju, zaštiti manjina, zajedničke institucije (sud za ljudska prava, neobvezujuće vijeće za političku i sigurnosnu suradnju). Samo Srbija ne prihvaća plan do roka od 5. novembra, unatoč izmjenama ponuđenih u kasnijim pregovorima.
24. oktobar - 1991.
Klubovi poslanika SDS-a i SPO-a (Srpskog pokreta obnove) u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine donose odluku o sazivanju tzv. Skupštine srpskog naroda u BiH.
26. oktobar - 1991.
SDS vrši završne pripreme za vođenje oružanih borbi. Naredbom od 26 oktobra ova stranka nalaže formiranje komandnih mjesta, uspostavu pune mobilnosti Teritorijalne odbrane na prostorima BiH gdje dominiraju Srbi, formiranje jedinica za front i određivanje njihovih zamjena i potčinjavanje paravojnih formacija komandi srpske teritorijalne odbrane. Tako su formirane paravojne snage srpskog naroda u BiH za čijeg komandanta je postavljen general Ratko Mladić, oficir JNA na službi u Hrvatskoj. Mladić će i formalno funkciju komandanta snaga bosanskih Srba preuzeti u aprilu 1992. godine.
8. novembar - 1991.
Evropska komisija nameće sankcije protiv svih jugoslavenskih republika, ali kaže da će ih ukinuti za republike koje surađuju s mirovnim procesom.
10. novembar - 1991.
U Bosni i Herceovini održan plebiscit na kojem su se bosanskohercegovački Srbi izjasnili za „zajedničku jugoslavensku državu“. Prema zvaničnim podacima na plebiscit je izašlo 107% stanovništva što očigledno ukazuje na falsifikat.
18. novembar - 1991.
U Grudama je proglašena Hrvatska zajednica Herceg Bosna (HZ HB), kao politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina osnovana za zaštitu interesa Hrvata u BiH.
1. decembar - 1991.
Izborom Alije Izetbegovića za predsjednika Glavnog odobra SDA u naredne "četiri godine, nakon trodnevnog rada, završen Prvi kongres SDA.
2. decembar - 1991.
Evropska komisija ukida ekonomske sankcije protiv svih jugoslavenskih republika osim Srbiji i Crnoj Gori.
24. decembar - 1991.
Bosna i Hercegovina zajedno sa Makedonijom, Slovenijom, Hrvatskom podnosi zahtjev Evropskoj komisiji za priznavanje suvereniteta.
31. decembar - 1991.
JNA zvanično napušta teritoriju Republike Hrvatske. Paralelno s koncentracijom snaga u SR BiH, JNA naoružava paravojne formacije SDS-a, jezgro buduće agresorske vojske.
2. januar - 1992.
Na snagu stupio Sporazum o prekidu neprijateljstava kojeg su u Sarajevu potpisali u prisustvu Sajrusa Vensa: general JNA Andrija Rašeta i ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak. Sukobljene strane prihvatile su koncept mirovnih operacija UN na prijedlog ličnog izaslanika generalnog sekretara UN-a Sajrusa Vensa.
4. januar - 1992.
„Bosna i Hercegovina nema uslova da postane nezavisna i da se izdvoji iz SFRJ“, izjavio je u intervjuu Radovan Karadžić: „Ako bi ikome trebalo da odgovara ostanak u Jugoslaviji onda su to Srbi i Muslimani, jer su oni najrasprostranjeniji i najrazasutiji po Jugoslaviji.“
9. januar - 1992.
Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, ostvarujući plebiscitom izraženu volju naroda i na njoj zasnovanu svoju odluku da se pristupi formiranju Republike srpske Bosne i Hercegovine, na zasjedanju održanom 9. januara 1992. godine na Palama donosi Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine s namjerom njezina pridruženja jugoslavenskoj državi.
17. januar - 1992.
Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, na redovnoj mjesečnojoj konferenciji za novinare saopštio je da će Skupštine Bosne i Hercegovine na redovnom zasjedanju 24. januara raspisati referendum o suverenosti ove republike, kao bitan uslov za međunarodno priznanje od strane Evropske unije.
23. januar - 1992.
„Referendum kakav predlaže Alija Izetbegović ne rješava ništa,“ izjavio je u Sarajevu novinarima Radovan Karadžić. „O suverenitetu nezavisne i međunarodno priznate BiH Srbi neće da razgovaraju jer bi u njoj nacionalno bili potčinjeni.“ Karadžić kaže da je odluka srpskog naroda da ostane u Jugoslaviji i nju ne može niko promijeniti, pogotovo ne referendumom kakav je zamislio Alija Izetbegović. Nema šanse da Srbi prihvate takvu BiH. To je ratna opcija, jer se radi o ugrožavanju srpskog naroda.
25. januar - 1992.
Nakon 16 sati zasjedanja, u ranim jutarnjim satima, Skupština Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o raspisivanju referenduma za izjašnjavanje građana o suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Referendum je zakazan za 29. februar i 1. mart tekuće godine. Sjednicu Skupštine su, u znak protesta, napustili poslanici iz reda srpskog naroda.
2. februar - 1992.
Za novog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH izabran je Mate Boban. Istovremeno sa ove dužnosti smijenjen je dotadašnji predsjednik Stjepan Kljuić.
5. februar - 1992.
Srušen most na rijeci Savi koji je spajao Bosanski i Slavonski Šamac.
5. februar - 1992.
Borisav Jović, Član okrnjeg Predsjedništva SFRJ, u intervjuu Figarou: „Zločin je intervenisati u nečijem sporu ukoliko se ne poznaju svi njegovi elementi. Evropska preporuka da se u Bosni i Hercegovini organizuje referendum o nezavisnosti će odvesti direktno u katastrofu. U tom slučaju - Bosna će se raspasti i rat će početi.
6. februar - 1992.
Član Predsjedništva BiH Nikola Koljević, potpredsjednik Vlade Miodrag Simović i predsjednik Vijeća građana u Skupštini SR BiH Petko Čančar, jednoglasni su na konferenciji za štampu, u sljedećem: „Nijedan predstavnik srpskog naroda u bosansko-hercegovačkim organima vlasti neće učestvovati u pripremanju i sprovođenju predstojećeg referenduma o nezavisnosti BiH.“
8. februar - 1992
U selu Mehurići kod Travnika održano je vojno savjetovanje komandanata sedam regionalnih štabova i dijela Glavnog štaba Patriotske lige BiH. Na savjetovanju je sagledan dostignuti nivo priprema za pružanje otpora nadolazećem agresoru.
13. februar - 1992.
Srpska demokratska stranka BiH smatra da je referendum građana Bosne i Hercegovine zakazan za 29. februar i 1. mart akt secesije protiv savezne države Jugoslavije i na njemu srpski narod neće u estvovati.
14. februar - 1992.
Prvi pregovori oko novog ustroja BiH započeti u Sarajevu uz pomoć međunarodnog posrednika Žoze Kutiljera. Tri vodeće nacionalne stranke ostale su na svojim poznatim pozicijama, bez ikakvog prihvatanja stavova o budućem uređenju ove republike. Jedino što je konkretno dogovoreno je to da se ovakvi razgovori nastave, uz prisustvo EU.
21. februar - 1992.
U portugalskom glavnom gradu Lisabonu, nastavljena konferencija o krizi u Bosni i Hercegovini. Na konferenciji Radovan Karadžić je izjavio da dogovor treba da podrazumijeva „ostvarivanje punog suvereniteta za sva tri naroda u konfederaciji.“ Kutiljero je izjavio da Srbi traže konfederalnu BiH, Bošnjaci unitarnu, a Hrvati federaciju. Potpisan je dokument pod naslovom Izjava o načelima novog ustavnog ustrojstva BiH.
22. februar - 1992.
Po povratku s pregovora o BiH u Lisabonu, na konferenciji za novinare, na sarajevskom aerodromu, Alija Izetbegović, Miro Lasić i Radovan Karadžić izvjestili su kako je u međustranačkim pregovorima postignut sporazum o rekonstrukciji Bosne i Hercegovine.
25. februar - 1992.
Izjava Radovana Karadžića u Informativnoj emisiji dnevnik TV Sarajevo: „BiH ne može biti priznata dok se ne transformiše, a o nezavisnosti se može razgovarati tek kad se to učini, referendum za Srbe ne znači ništa i onako kako je zakazan i kako će biti održan, velika je greška.„
25. februar - 1992.
Glavni štab Patriotske lige usvojio je Direktivu za odbranu BiH.
28. februar - 1992.
Skupština srpskog naroda BiH, na zasjedanju u sarajevskom hotelu Holiday Inn usvojila Ustav Srpske republike BiH.
29. februar - 1. mart - 1992.
Održan Referendum o nezavisnosti-o statusu Bosne i Hercegovine. Referendum je održan 29. februara i 1. marta, a građani su se trebali izjasnisti o pitanju: JESTE LI ZA SUVERENU I NEZAVISNU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA, NARODA BOSNE I HERECEGOVINE – MUSLIMANA, SRBA I HRVATA I PRIPADNIKA DRUGIH NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE?
3. mart - 1992.
U Bosanskom Brodu došlo je do sukoba srpskih i hrvatskih snaga kada su naoružani Srbi pokušali zauzeti zgradu Policijske uprave, kao i staviti pod svoju kontrolu most na rijeci Savi. Tako je i započeo rat u bosanskoj Posavini.
12. mart - 1992.
Parlament Evropske unije u Strazburu utvrdio da je Bosna i Hercegovina ispunila uslove za međunardno pravno priznanje, pošto je ispunila uslov koji joj je postavljen – sprovođenje referenduma o suverenosti i nezavisnosti.
13. mart - 1992.
U Sarajevu profunkcionisao Glavni štab UNPROFOR-a što je ulijevalo nadu da će prisustvo UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini predstavljati stabilizirajući faktor
18. mart - 1992.
Nakon pete runde pregovora, lideri tri nacionalne stranke potpisali izjavu o principima novih ustavnih rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Bio je to tzv. Kutiljerov plan, prema kojem Bosna i Hercegovina treba ostati u dotadašnjim granicama kao jedna država sa tri konsitutivne jedinice bazirane na nacionalnom principu.
20. mart - 1992.
Komandant Druge vojne oblasti sa sjedištem u Sarajevu, general Milutin Kukanjac podnosi izvještaj Generalštabu JNA u Beogradu. U izvještaju se, između ostalog, daje procjena vojnopolitičke i sigurnosne situacije u BiH.
26. mart - 1992.
Prema izjavama očevidaca i izvorima JNA u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda, pripadnici ZNG (Zbor narodne garde) počinili masakr nad Srbima. Ubijeno je 21 lice.
27. mart - 1992.
Proglašena Republika srpska Bosna i Hercegovina. Tim činom je formirana paralelna vlast u BiH što dovodi do drastičnog pogoršanja sigurnosne situacije u republici.
30. mart - 1992.
U Briselu započeo šesti krug konferencije o Bosni i Hercegovini na kojem učestvuju vođe tri nacionalne stranke.
1. april - 1992.
Okupacija Bijeljine i prvi masovni zločini. 30. marta 1992. godine negdje poslije ponoći snažna eksplozija razbudila je usnuli grad. Bačena je bomba u kafić "Istanbul" Izeta Ahmičića kod Autobuske stanice u Bijeljini, u kojem se uglavnom skupljala muslimanska omladina.
4. april - 1992.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine proglasilo neposrednu ratnu opasnost na teritoriji Bosne i Hercegovine. Općinskim štabovima teritorijalne odbrane dato odobrenje za mobilizaciju jedinica teritorijalne odbrane, u skladu sa vlastitim procjenama.
5. april - 1992.
U Sarajevu održane antiratne demonstracije oko 3.000 Sarajlija. Paravojne jedinice Srpske demokratske stranke i jedinice JNA otvorile vatru na demonstrante iz rejona Jevrejskog groblja. Tom prilikom na mostu Vrbanja srpski ekstremisti ubili su studenticu Suadu Dilberovič i Olgu Sučić.
6. april - 1992.
Evropska zajednica priznala nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine kao samostalnu i nezavisnu državu u njenim postojećim granicama. Sticanjem nezavisnosti Bosna i Hercegovina je postala subjektom međunarodnog prava.
7. april - 1992.
Nakon proglašenja Srpske autonomne oblasti Krajina, 7. aprila 1992. godine donesena je odluka da se formira pozadinska baza TO Republike Srpska Krajina, koja je bila predislocirana iz Banja Luke u Bosanski Petrovac. Ispomoć u organiziranju pozadinske baze vršena je od strane Generalštaba Oružanih snaga SFRJ general – pukovnika Živote Panića, koji je osigurao snadbijevanje hranom, gorivom, naroužanjem, municijom, motornim vozilima i drugim materijalno – tehničkim sredstvima za komande, kao i za srpske dobrovoljce, preko Saveznog sekretarijata za odbranu, tj. iz Srbije i Crne Gore i srpskih kolaboracionističkih krajina.
7. april - 1992.
Sjedinjene Američke Države su priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu.
7. april - 1992.
Specijalne jedinice MUP-a Republike BiH i drugih organiziranih patriotskih grupa u Sarajevu razbile i pohapsile prve grupe snajperista. Komandant specijalne jedinice MUP-a Dragan Vikić poziva patriote u borbu protiv okupatora. Uništena snajperska gnijezda u zgradi Skupštine i Vojne bolnice.
8. april - 1992.
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine ukida dotadašnji Republički štab Teritorijalne odbrane i donosi odluku o formiranju Štaba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine.
9. april - 1992.
Predsjedništvo Republike BiH donosi odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji Republike BiH i njihovom stavljanju pod jedinstvenu komandu Štaba TO BiH.
9. april - 1992.
Izvršen agresorski napad na Kupres. Od posljedica granatiranja gine veliki broj civilnog stanovništva.
10. april - 1992.
Ministarstvo odbrane Republike BiH izdalo privremeno uputstvo o organizaciji i upotrebi štabova i jedinica teritorijalne odbrane koje su potpisali ministar Republike BiH Jerko Doko i komandant Štaba TO Republike BiH Hasan Efendić.
14. april - 1992.
Glavni štab TO Republike BiH izdao naređenje kojim se nalaže jedinicama da, u saradnji sa MUP-om Republike BiH, vrši odbranu Sarajeva, štiti vitalne objekte, te da izvrši blokadu kasarne JNA Maršal Tito.
15. april - 1992.
Osnovana Armija Republike BiH što se slavi kao Dan Armije Republike BiH.
16. april - 1992.
Sredinom aprila agresorske snage okupiraju Derventu. Administracija Sjedinjenih Američkih Država osudila upotrebu sile zbog izazivanja nasilne dezintegracije R BiH. Američki sekretar Džejms Baker izjavio je: SAD snažno podržavaju teritorijalni integritet RBiH, države koju smo priznali 6. aprila 1992.
18. april - 1992.
Poginuo nosilac ORDENA HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA HADŽIĆ (Nezira) SAFET. Rođen 28.8.1952. godine u Rudom. Poginuo 18.4.1992. godine u Vogošći – Sarajevo, kao vojnik, na dužnosti pomoćnika komandanta za moral Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo. Ordenom oslobodilačkog rata, posthumno odlikovan 1994. godine i ratnim priznanjem Zaltni ljiljan 1992. godine.
19. april - 1992.
Paravojna formacija Beli orlovi vrše snažan napad na Trgu heroja u Sarajevu. Pripadnici Armije Republike BiH odbijaju napad.
25. april - 1992.
Agresorske snage ušle i zaposjele Bratunac. Izvršen je masovan zločin nad bošnjačkim stanovništvom.
26. april - 1992.
Agresorske jedinice sa 11 tenkova opkoljavaju selo Snagovo (općina Zvornik), a paravojna jedinica Beli orlovi u ovom selu čini zločin – ubijeno 38 ljudi (žena, djece, muškaraca).
26. april - 1992.
Proglašena Savezna republika Jugoslavija (SRJ). Granice SRJ ne obuhvataju teritorij međunarodno-pravno priznate Republike BiH gdje su ostavljene značajne vojne snage kako bi podmirile potrebe samoproglašene srpske države (oko trećine ukupnih vojnih potencijala). Od tog datuma SRJ rat u Republici BiH predstavlja kao građanski.
28. april - 1992.
Agresorske jedinice srušile most na rijeci Savi kod Brčkog.
29. april - 1992.
Krajem aprila 1992. godine Armija Republike BiH broji 100.000 pripadnika.
1. maj - 1992.
Agresorske snage napadaju Brčko. Dobro naoružane srpske formacije, potpomognute jedinicama JNA, ovladale su centrom grada pri čemu je izvršen progon nesrpskog stanovništva.
2. maj - 1992.
Čarke su počele 2. maja 1992. godine oko Doma JNA u Sarajevu, u kome se, pored naoružanja i opreme, nalazilo i dosta umjetničkih slika i drugih predmeta velike vrijednosti, koje su pripadnici JNA iznosile iz objekta sa namjerom da ih odnesu sa sobom. Pripadnici TO Stari Grad nastojali su spriječiti ovu pljačku te su upali u Dom da pregovaraju sa načelnikom. Međutim, na njih je otvorena vatra i tom prilikom je ubijen Asaf Hadžić.
2. maj - 1992.
Specijalne jedinice jugoslavenske vojske pokušale zauzeti zgradu Predsjedništva Republike BiH. Borba se vodila na Skenderiji 150 metara dalje od zgrade Predsjedništva. Bila je to prva bitka za odbranu Sarajeva. Od tog dana - 2. maja 1992., počela je opsada grada koja je trajala 1.460 dana.
3. maj - 1992.
Agresorske snage okupirale su grad Doboj. Doboj je bio važno saobraćajno čvorište i industrijski centar sjeverne Bosne. U tom gradu i prije izbijanja sukoba bio je stacioniran veliki garnizon JNA. Dio građana, pretežno Bošnjaka i Hrvata izbjegao je iz Doboja na slobodna područja južno i istočno od grada.
4. maj - 1992.
Agresorske snage napadaju Goražde i zauzimaju dio općine. Borbe su vođene svakodnevno, a Goražde je neprekidno granatirano.
8. maj - 1992.
Agresorske srpske snage zauzimaju Mostar do lijeve obale Neretve. Mostarski bataljon Armije Republike BiH nije raspolagao protivoklopnim oružjem kojim bi zaustavio tenkove M-84 JNA. U toj borbi bataljon je bio prinuđen na povlačenje na desnu obalu Mostara pri čemu je pretrpio teške gubitke. Bataljon je ponovo formacijski popunjen do 13. maja kada je za komandanta bataljona postavljen potpukovnik JNA Arif Pašalić.
10. maj - 1992.
Naredbom Generalštaba JNA, tadašnje komande i jedinice JNA na području Republike BiH preimenovane su u jedinice tzv. Vojske Srpske republike Bosne i Hercegovine.
10. maj - 1992.
Poginuo HODŽIĆ (Selme) MEHDIN – SENAD na Nezuku – Zvornik, kao vojnik, na dužnosti komandanta Operativne grupe Patriotska liga sjeveroistočna Bosna. Posthumno odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA 1994. godine i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992. godine. Rođen je 15.10.1957. godine u Šičkom Brodu – Tuzla.
15. maj - 1992.
Jedinice JNA u Tuzli vrše pokrete s ciljem izmještanja efektiva na položaje oko grada. U ranim jutarnjim satima jedinice Armije Republike BiH u sadejstvu sa MUP-om postavljaju zasjedu na raskrsnici Brčanske Malte. Zasjedi je naređeno da se kolona JNA mirno propusti. Prema kazivanjima očevidaca jedan vojnik JNA iz kolone otvorio je vatru na okolne solitere na šta su pripadnici Armije Republike BiH odgovorili vatrom iz svog raspoloživog oružja. Serija eksplozija u zapaljenim vozilima stvorila je pometnju među pripadnicima JNA, koji su tom prilikom pretrpjeli velike gubitke.
16. maj - 1992.
Formirana prva brigada Armije Republike BiH - Prva tuzlanska brigada. Pripadala je 2. korpusu Armije Republike BiH. Kroz Prvu tuzlansku brigadu prošlo je oko 4.600 boraca, a život je izgubilo 256 pripadnika ove brigade.
17. maj - 1992.
Naredbom Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Goražde formirana Prva drinska brigada. Za komandanta brigade postavljen je Zaim Imamović.
18. maj - 1992.
Naredbom Republičkog štaba TO Republike BiH 18. maja 1992. godine formirana je Prva zenička brigada, kao prva manevarska jedinica u državi. Novoformirana brigada se sastojala od dva bataljona sa prištabskim jedinicama.
22. maj - 1992.
Prijem BiH u članstvo UN-a - Bosna i Hercegovina je kao nezavisna i suverena država primljena u Ujedinjene nacije kao 178. njena članica.
25. maj - 1992.
Sefer Halilović postaje načelnik Štaba Armije Republike BiH.
26. maj - 1992.
Agresorske snage počinju masovne egzekucije Bošnjaka u Kozarcu, istočno od Prijedora. Od 25. do 29. maja ubijeno je više od 3.000 Bošnjaka, pretežno civila.
30. maj - 1992.
Krajem maja 1992. agresorske snage su u Ahatovićima i Dobroševićima, kod Sarajeva, ubile 200 civila dok je 300 zatvoreno u koncentracione logore i zatvor u Rajlovcu, bivšoj kasarni JNA. Od 30. maja do 4. juna srpske snage u Prijedoru ubile oko 1.000 Bošnjaka (samo u glavnoj ulici u Prijedoru 29. i 30. maja ubijeno je više od 200 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti).
31. maj - 1992.
31. maja 1992. dogodio se masakr u Vrhpolju, koje pripada općini Sanski Most. Tog dana su srpski vojnici, sastavljeni pretežno iz okolnih sela, uhapsili šesnaest bošnjačkih civila iz sela Begići. Prije samog dolaska na vrhpoljski most, jedan od zločinaca - Jadranko Palija je na mostu na rijeci Sanici ubio oca i sina, Miralema i Envera Cerića, a potom nekoliko stotina metara dalje i Irfana Begića.
5. juni - 1992.
Posredstvom UNPROFOR-a postignut je sporazum o uspostavi humanitarnog zračnog mosta do Sarajeva (Jula 1992. UNHCR počeo dopremanje humanitarne pomoći preko sarajevskog aerodroma Butmir. Do avgusta 1994. isporučeno oko 18.000 tona humanitarne pomoći).
5. juni - 1992.
Dogovorena predaja najveće sarajevske kasarne Maršal Tito. JNA napušta kasarnu iz koje je djelovala iz pješadijskog naoružanja po vojnicima i civilima. Početkom rata vojnik JNA iz kasarne Maršal Tito ubio je dječaka koji je igrao košarku s drugovima na obližnjem terenu.
11. juni - 1992.
Prvi i Drugi krajiški korpus srpskih snaga i paravojne formacije okupirali su Kotor Varoš.
12. juni - 1992.
Agresorske snage izvršile napad na Bihać.
15. juni - 1992.
U Višegradu, u kući Adema Omeragića srpske snage su spalile 64 civila među kojima najviše žena, djece i staraca iz sela Koritnik i Sase. U plamenoj grobnici gotovo je istrijebljena porodica Kurspahić.
18. juni - 1992.
Formirana Prva tešanjska brigada. Za njenog prvog komandanta imenuje se Mustafa Cerovac.
18. juni - 1992.
Počela izgradnja vojnog aerodroma Ćoralići kod Cazina. Aerodrom je izgrađen za mjesec dana. Dužina piste je bila 1.300 a širina 30 metara. Ovaj aerodrom ima izuzetno značenje za bihaćki region jer su piloti bosanskohercegovačkog zrakoplovstva tokom ratnih avioletova u opkoljenu enklavu dopremili znatne količine MTS-a (Materijalno-tehnička sredstva). Zračni most bio je jedina fizička veza između bihaćkog okruga i ostatka slobodne teritorije.
19. juni - 1992.
U Višegradu (na novom mostu) srpske snage ubile su 147 Bošnjaka. Mnoge žrtve su spaljene kako bi se sakrili tragovi zločina.
20. juni - 1992.
Predsjedništvo Republike BiH donosi odluke: Odluku o proglašenju ratnog stanja na području BiH i Odluku o proglašenju opće mobilizacije na teritoriji Bosne i Hercegovine.
21. juni - 1992.
Do kraja juna 1992. srpske snage u Republici BiH formirale su 94 koncentraciona logora i zatvora. Do tada je, prema podacima UNHCR-a, protjerano ili je izbjeglo oko 370.000 Bošnjaka.
27. juni - 1992.
U Višegradu (na Bikavcu), u kući Mehe Aljića, srpske snage spalile su 72 Bošnjaka, najviše žena i djece.
29. juni - 1992.
U Sarajevo doputovao predsjednik Republike Francuske Fransoa Miteran. Bila je to prva posjeta nekog stranog državnika Republici BiH od njenog međunarodnog priznanja. Fransoa Miteran bio je pobornik evropske političke opcije privržene Srbima, opcije koja je svo vrijeme rat u BiH nastojala prikazati kao građanski.
29. juni - 1992.
Krajem juna 1992. godine srpske snage su u Prijedoru i okolnim selima ubile oko 2.500 civila. Srpske snage iz Bosanske krajine prisilno su protjerale oko 350.000 Bošnjaka i Hrvata.
15. juli - 1992.
Formirana Prva mostarska brigada, što znatno doprinosi konsolidaciji bosanskohercegovačkih patriotskih snaga u dolini Neretve. Prvi komandant brigade bio je Arif Pašalić. Prelaskom Arifa Pašalića na mjesto komandanta 4. korpusa, komandu nad Prvom mostarskom brigadom preuzima Midhat Hujdur Hujka.
5. august 1992.
Agresorske snage pod komandom Bogoljuba Perovića vrše pokolj Bošnjaka u selu Kramer kod Rogatice.
12. august - 1992.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a osuđeno je etničko čišćenje koje u Republici Bosni i Hercegovini provode srpske snage.
15. august - 1992.
U Bužimu formirana 105. Bužimska udarna krajiška brigada. Za komandanta brigade postavljen je Izet Nanić. Reorganizacijom Petog korpusa i jedinica, brigada kasnije dobija naziv 505. bužimska brigada. Tokom rata poginulo je 474 borca 505. bužimske brigade.
18. august - 1992.
Odlukom Predsjedništva Republike BiH od 18. augusta i naredbom Štaba Vrhovne komanda Armije Republike BiH od 29. septembra 1992. godine, formiran je 1. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu.
19. august - 1992.
Pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike BiH u Sarajevu je osnovano vazduhoplovno odjeljenje, preteća Ratnog zrakoplovstva Armije Republike BiH.
26. august - 1992.
U Londonu održana Konferencija o Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji (Londonska konferencija). Na Londonskoj konferenciji inicirana je Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji. Tokom rata, pod okriljem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji poduzimani su napori da se pregovorima dođe do političkog rješenja sukoba.
18. septembar - 1992.
Armija Republike Bosne i Hercegovine oslobodila Goražde i cijelu teritoriju općine. Uspješno izvedenim vojnim operacijama Krug i Drina, oslobođeno je oko 800 km2 teritorije.
27. septembar - 1992.
Dan kada je srušen mit o Arkanu. Jedinice srpske vojske, na čelu sa zloglasnim Arkanovim tigrovima, Belim orlovima i pripadnicima Srpske dobrovoljačke garde, krenuli su 27. septembra 1992. godine u zauzimanje Čelića u namjeri da spoje Lopare – Brčko. Samo zahvaljujući herojstvu i naporima pripadnika Čelićke slavne brigade, sa pridodatim jedinicama 2. korpusa, Čelić je tada odbranjen, a u danu velike bitke život je položilo sedam Čelićkih boraca. U narodu je ova bitka poznatija kao bitka za Frigos.
29. septembar - 1992
Dana 29. septembra 1992. godine ratni načelnik vojnoobavještajnog organa Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske, tadašnji kapetan I klase Simeun Čuturić šalje izvještaj Glavnom štabu VRS, u kojem se navode namjere i proces uništenja Bošnjaka i Hrvata tokom mjeseca maja i juna 1992. godine na prostoru Brčkog, kao i nastojanje prikrivanja ovih zlodjela.
29. septembar - 1992.
Formiran 2. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Tuzli. Tokom rata u BiH Drugi korpus bio je najveća organizacijsko-formacijska cjelina Armije Republike BiH. Ratni komandanti Korpusa bili su Željko Knez, Hazim Šadić i Sead Delić.
1. oktobar - 1992.
Armija Republike BiH pokreće ofanzivu na brčanskom ratištu i probija koridor koji je na najužem mjestu iznosio svega 4 km. Planirano je da se u borbu za koridor uključi i HV (Hrvatska vojska) s lijeve obale Save. Trebalo je da HV sa tenkovskim jedinicama podrži operaciju Armije Republike BiH, no to se nije dogodilo.
1. oktobar - 1992.
U Sarajevu formirana Druga motorizovana brigada. Pod komandom Safeta Zajke brigada je 15. aprila, za ogromne zasluge u ratu prva ponijela viteško odličje „Viteška“ brigada.
6. oktobar - 1992.
Agresorske snage okupirale su Bosanski Brod.
8. oktobar - 1992.
Održana prva sjednica Skupštine Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima.
21. oktobar - 1992.
Formiran 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Komandanti korpusa bili su: Ramiz Dreković i Atif Dudaković.
27. oktobar - 1992.
Specijalni izvjestitelj za ljudska prava za područje bivše Jugoslavije Tadeuš Mazovjecki zatražio da se definiše pojam tzv. sigurnosnih zona na teritoriji Republike BiH, zbog sve veće krize s izbjeglicama.
29. oktobar - 1992.
Agresorske snage okupirale su grad Jajce.
30. oktobar - 1992.
Poginuo MEŠIĆ (Mehe) HAJRUDIN na Nezuku – Zvornik, kao vojnik, na dužnosti komandanta 1. teočanske brigade. Posthumno odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILA KOG RATA 1994. godine. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio 1992. godine. Rođen je 1.1.1959. godine u selu Trnovo – Ugljevik.
1. novembar - 1992.
U Goraždu formirana Istočnobosanska operativna grupa, kao pretpostavljena komanda svim brigadama na istočnobosanskom ratištu.
12. novembar - 1992.
U Grudama održan radni sastanak predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i predsjednika kriznih štabova Travničke regionalne zajednice. U cilju realizacije zajedničke hrvatske države, dvije regionalne zajednice zatražile su formuliranje pravnih i političkih akata, među kojima proglašenje Hrvatske banovine u BiH i provođenje referenduma za priključenje Republici Hrvatskoj, kao prve faze na putu rješenja hrvatskog pitanja u BiH.
17. novembar - 1992.
Formiran 4. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru. Za komandanta korpusa postavljen je Arif Pašalić.
28. novembar - 1992.
Poginuo BEŠIĆ (Adema) ADIL na Grabežu, kao vojnik na dužnosti komandanta bataljona u 2. bihaćkoj brigadi. Posthumno odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILA KOG RATA i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1994. godine. Rođen je 5.4.1964. godine u Kozarcu. Bio aktivno vojno lice.
1. decembar - 1992.
Formiran 3. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Zenici. Komandanti 3. korpusa bili su: Enver Hadžihasanović, od 1. decembra 1992. do novembra 1993., potom od novembra 1993. do marta 1994. Mehmed Alagić, te od aprila 1994. do kraja rata, Sakib Mahmuljin.
14. decembar - 1992.
Agresor pokreće ofanzivu na slobodne brčanske teritorije i probijaju linije odbrane Armije Republike BiH u rejonu Donjeg Rahića, južno od Brčkog. Tako se razvila bitka kojom su srpske snage osujetile pripreme Armije Republike BiH za presjecanje tzv. brčanskog koridora koji je spajao istočne i zapadne teritorije Republike BiH pod srpskom kontrolom. U borbama u Donjem Rahiću 14. decembra 1992. godine poginuo je Enver Pamukčići.
18. decembar - 1992.
U Zenici formirana Sedma muslimanska brigada.
2. januar - 1993.
Objavljen Nacrt plana za okončanje sukoba u Republici Bosni i Hercegovini (Vens – Ovenov mirovni plan). Prema tom planu ustavni principi podrazumjevali bi uspostavu decentralizirane Republike BiH. Na osnovu vojnih odredbi bila bi uspostavljena obustava vatre i demilitarizacija cijele zemlje, a teritorijalno ustrojstvo bilo bi regulirano po principu kantonizacije.
8. januar - 1993.
U transporteru UNPROFOR-a srpske snage na okupiranom dijelu Sarajeva blizu aerodroma ubile su vršioca dužnosti potpredsjednika Vlade Republike BiH Hakiju Turajlića.
12. januar - 1993.
U Sarajevu počeli pripremni radovi na izgradnji tunela Dobrinja-Butmir. Tunel dužine 800 metara završen je 30. jula 1993. godine. U ratnom periodu predstavljao je jedinu fizičku vezu Sarajeva s ostalim dijelovima Republike BiH, a omogućavao je vojnu, civilnu i humanitarnu komunikaciju, kao i manevar jedinica za odbranu grada.
15. januar - 1993.
Predsjednik odjela odbrane Hrvatske zajednice Herceg Bosna Božo Rajić izdao zapovjed o potčinjavanju jedinica Armije Republike BiH Glavnom stožeru HVO-a (Hrvatsko vijeće obrane). Zapovjed se odnosila na provincije (teritorijalne oblasti prema Vens-Ovenovom mirovnom planu sa većinskim hrvatskim stanovništvom).
15. januar - 1993.
Srpske snage u artiljerijskim napadima na više lokacija u Sarajevu, ubile su i ranile oko 40 civila. Od eksplozije granate ispred Sarajevske pivare, gdje je oko 300 civila uzimalo vodu za piće, ubijeno je osam i ranjeno 20 ljudi. U trenutku kada su ranjenici i mrtvi dovezeni u bolnicu Koševo, srpske snage su granatirale traumatologiju Kliničkog centra Koševo. Tom prilikom ubijen je jedan, a ranjeno više civila.
30. januar - 1993.
Intenzivirani pokreti srpskih snaga i jedinica Vojske Jugoslavije na područjima istočne Bosne i Posavine. Štab Vrhovne komande Oružanih snaga Republike BiH uputio je Vladi Republike BiH informaciju u kojoj se, između ostalog, navodi da se na području Istočne Bosne koncentrišu jedinice Užičkog i Valjevskog korpusa Vojske Jugoslavije, te da su koncentracije jedinica iz Srbije i Bosanske krajine primjećene i u regionu Posavskog koridora, u blizini Brčkog.
8. februar - 1993
Osnovana prva dobojska brigada pod nazivom Prva dobojska brigada « Doboj - Bosna ». Ulaskom u sastav 2. korpusa Armije Republike BiH, brigada dobija naziv 203. mtbr « Doboj - Bosna ». Odlukom Predsjednišva Republike BiH broj : 02-136-788/93. od 14.12.1993 godine, brigada je dobila počasni naziv slavna.
8. februar - 1993.
Svečano postrojena i otpočela sa djelovanjem Prva teslićka brigada, pod imenom 204. bbr. Brigada je odmah ušla u sastav 2. korpusa Armije Republike BiH. Počasni naziv Slavna dobila je 14.12.1993. godine, odlukom Predsjedništva Republike BiH. Tokom ratnog perioda dužnost komandanata brigade obavljali su Esad Jašarević, od osnivanja brigade do 2.11.1995. ; Izet Šehrić, od 3.11.1995. do 21.5.1996. ; Esad Alagić, komandant Komande za razvoj (KZR) 374. bbr.
17. februar - 1993.
U Visoko dolaze prva dva helikoptera tipa MI-8 (transportni helikopteri proizvedeni po ruskoj licenci) s posadama bosanskohercegovačkih zrakoplovaca. Prvi borbeni let Ratnog zrakoplovstva Armije Republike BiH bio je let u opkoljenu Srebrenicu februara 1993.
8. mart - 1993.
Formirana Operativna grupa 7-Jug Tešanj u sastavu 2. korpusa Armije Republike BiH. U sastav 3. korpusa ulazi 13.4.1994. godine.
15. mart - 1993.
Osnovana 207. bbr „Pousorska ljuta“ Operativne grupe 7-Jug.
16. mart - 1993.
Od 16. do 25. marta 1993. godine predstavnici sve tri bosanskohercegovačke nacionalne zajednice sastali su se u Njujorku kako bi razmotrili modificirani Vens-Ovenov plan.
25. mart - 1993.
Bošnjački i hrvatski predstavnici potpisali Vens- -Ovenov plan.
5. april - 1993.
Na osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o uvođenju zone zabranjenog leta (iz jeseni 1992), u Republici BiH je uspostavljena kontrola zračnog prostora. Kontrolu preuzimaju zračne snage NATO-a. Rezolucija o zoni zabrane leta nad Republikom BiH više puta je kršena, unatoč patroliranju lovaca Sjeveroatlanskog saveza.
8. april - 1993.
Međunarodni sud pravde u Hagu privremenom presudom okrivio SR Jugoslaviju za agresiju na Republiku BiH te naredio obustavu napada i povlačenje jedinica Vojske SRJ sa područja Republike BiH.
14. april - 1993.
Jedinice HVO-a uz podršku i direktno učešće Hrvatske vojske krenule u opći napad na jedinice Armije Republike BiH u Hercegovini i srednjoj Bosni. Prethodno su razoružani Bošnjaci u jedinicama HVO-a i manjim, izolovanim jedinicama Armije Republike BiH.
16. april - 1993.
U selu Ahmići, srednja Bosna, postrojbe HVO-a ubile su oko 116 civila Bošnjaka.
2. maj - 1993.
Pod pritiskom međunarodne zajednice, na sastanku u Atini, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić potpisao Vens – Ovenov plan, uz uslov da potpis verificira Skupština Republike Srpske.
5. maj - 1993.
Na sjednici Skupštine Republike Srpske, održanoj na Palama od 5. do 6. maja, odbijen Vens – Ovenov plan.
6. maj - 1993.
Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Rezuluciju 824 kojom se Sarajevo, Tuzla, Žepa, Goražde i Bihać proglašavaju sigurnim zonama. U rezoluciji se, između ostalog, nalaže »trenutna obustava oružanih napada ili bilo kakvih neprijateljskih djelovanja protiv ovih sigurnih zona, i povlačenje svih vojnih i paravojnih jedinica bosanskih Srba iz ovih gradova na udaljenost sa koje oni prestaju da budu prijetnja njihovoj sigurnosti...«
7. maj - 1993.
Djelimično je srušena Ferhad-pašina džamija u Banja Luci, poznatija kao Ferhadija. Uništena je eksplozivom od strane nepoznatih srpskih nacionalista. Nakon prvog rušenja vlasti Republike Srpske organizirale su potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupan kompleks dažmije. Dan rušenja Ferhadije u Bosni i Hercegovini je službeno proglašen kao Sedmi maj – Dan džamija.
8. maj - 1993.
Potpisan sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i Žepe. Sporazum su potpisali načelnik GŠ-a Armije Republike BiH Sefer Halilović i komandant srpskih snaga Ratko Mladić. Nakon toga Srebrenica i Žepa prestaju biti vojni, a postaju prvenstveno biti politički problem.
9. maj - 1993.
HVO vrši snažne napade na istočni Mostar (dio grada pod kontrolom Armije Republike BiH). Jedinice Armije Republike BiH nalaze se u okruženju na svega nekoliko kvadratnih kilometara teritorije. HVO počinje akciju nasilnog i masovnog protjerivanja Bošnjaka i manjeg broja Srba, deportujući ih u koncentracione logore.
1. juni - 1993.
Prema izvještajima Ujedinjenih nacija (UNHCR) do polovine 1993. godine približno 2 miliona ljudi, ili polovina ukupnog stanovništva Republike BiH protjerano je ili izbjeglo iz svojih domova.
1. juni - 1993.
Srpske snage granatirale su Dobrinju - Sarajevo, gdje je bio organiziran nogometni turnir. Ubijeno je 12, a ranjeno 80 civila. Među njima je bilo 15 djece.
8. juni - 1993.
Predsjedništvo Republike BiH donijelo odluku o organizacijskim i kadrovskim promjenama u Oružanim snagama Republike BiH. Odlukom je, između ostalog, ustanovljena funkcija komandanta Glavnog štaba Armije Republike BiH. Na mjesto komandanta GŠ Armije Republike BiH postavljen Rasim Delić.
8. juni - 1993.
Ustanovljen Šesti korpus Armije Republike BiH sa sjedištem u Konjicu.
15. juni - 1993.
Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su, uz podršku međunarodne zajednice, plasirali novi prijedlog podjele Bosne i Hercegovine na tri “republike”, odnosno tri provincije, kojeg je Alija Izetbegović odbio, kao znak protesta zbog napada srpskih snaga na Goražde.
17. juni - 1993.
U borbama na Žuči gine komandant 2. viteške motorizovane brigade Armije Republike BiH SAFET (Salke) ZAJKO. Rođen je 1.3.1952. godine u Rudom. Bio je rezervni oficir (kapetan) JNA. U jesen 1991. priključio se Patriotskoj ligi. Komandant je 2. viteške brigade od njenog formiranja. Posthumno je odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA 1994. godine. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio 1992. godine.
30. juni - 1993.
Poginuo HUJDUR (Husnije) MIDHAD – HUJKA u Sjevernom logoru – Mostar, kao vojnik, na dužnosti komandanta 41. slavne motorizovane brigade. Posthumno odlikovan OREDNOM HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA 1994. godine. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio 1993. godine. Rođen je 28.2.1953. godine u Mostaru.
15. juli - 1993.
U četvrtak, 15. jula 1993. godine VRS je napala prostor Bjelašnice i Igmana. Oklopno – mehanizovanim sredstvima pokušan je i proboj odbrane Proskoka ali bez većih uspjeha. Komandant Sarajevsko – romanijskog korpusa VRS je naredio ovladavanje Crnim vrhom i Velikim poljem, dok su 1. drinska i Krajiška brigada (Bosanska Gradiška) trebale zauzeti Proskok. Uporedo sa odbranom Igmana i Bjelašnice, jedinice ARBiH su vodile borbu i sa jedinicama HVO-a kod Kiseljaka, što je znatno oslabilo mogućnost angažmana jedinica prema srpskom agresoru.
25. juli - 1993.
Po naređenju UN generala Francisa Briquemonta 25. jula nastupilo je primirje u BiH. Nakon potpisivanja primirja delegacija RBiH na čulu sa Alijom Izetbegovićem, narednog dana otputovala je u Ženevu. Srpske snage nisu poštovale primirje, već su u talasima vršile artiljerijske napade duž cijelog fronta operacije. Narednog dana nastavljeni su i pješadijski napadi VRS na prostoru Igmana, Bjelašnice i Žuči. Pješadijski napad na liniju Prečko brdo – Proskok – Hojta i ovaj put je završio bez ikakvog uspjeha po srpske snage.
27. juli - 1993.
U borbama na platou Žuč, sjeverozapadno od Sarajeva, poginuo Enver Šehović komandant 1. slavne mehanizovane brigade Armije Republike BiH. Enver Šehovi rođen je 15. januara 1967. godine u Foči. Završio je vojnu akademiju. U redove branilaca Republike BiH stupa 6. aprila 1992. godine. Posthumno odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA 1994. godine. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine.
29. juli - 1993.
U Ženevi je Alija Izetbegović 29. jula sa Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom dogovorio prekid vatre na svim linijama dodira na cijelom prostoru BiH, od 30. jula 1993. godine. Dogovoren je i sastanak komandantana sve tri vojske na Sarajevskom aerodromu uz prisustvo generala Briquemonta. U toku 29. jula, na padinama Treskavice, počeo je potpuni raspad sistema odbrane ARBiH.
2. august - 1993.
Predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović najavio povlačenje iz mirovnih pregovora u Ženevi ukoliko se srpske snage ne povuku s dostignutih položaja na Bjelašnici i Igmanu.
2. august - 1993.
Generalni sekretar NATO-a Manfred Verner izjavio da je Vijeće NATO-a razmatralo opciju zračnih udara kao podršku pregovorima u Ženevi.
9. august - 1993.
Intenzivirani razgovori na relaciji NATO – UN o zračnim udarima i precizirana načela dvostrukog ključa (upotreba zračnih snaga uz odobrenje generalnog sekretara UN-a i uz sporazum komandanta UNPROFOR-a i komandanta južnog krila NATO-a).
11. avgust - 1993.
U srijedu 11. avgusta Izetbegović je zaprijetio definitivnim prekidom mirovnih pregovora ako se stanje ne promijeni. Karadžiću je dat posljednji ultimatum da do 10 sati 12. avgusta povuče svoje snage sa Igmana i Bjelašnice, kako bi se mogli nastaviti mirovni pregovori. Srpske snage se ni 12. avgusta nisu povukle, a Karadžić je u Ženevi zaprijetio da će, ako “uslijede napadi Zapada na njegove vojnike, uslijediti nuklearni rat”.
13. avgust - 1993
U petak, 13. avgusta general Briquemont predao je Rasimu Deliću sporazum o povlačenju srpskih snaga sa Igmana i mapu sa linijama razgraničenja, kojeg je Delić potpisao. Prema sporazumu, VRS se trebala povući sa Igmana i Bjelašnice do 16 sati 14. avgusta 1993. godine. Komandant 1. korpusa Vahid Karavelić je izvjestio ŠVK ARBiH da se u toku 24 sata “neprijatelj povukao sa dosadašnjih položaja”, odnosno da su se sve snage povukle prema dogovoru, osim jednog voda koji je ostao na Trešnjevom brdu. General Briquemont je obećao da će provjeriti šta se dešava sa tim vodom i zbog čega se nisu povukli, ali je također zahtjevao da snage ARBiH ništa ne poduzimaju. Karavelić je ipak odlučio da sa dijelom Odreda “Lasta”, te diverzantskim grupama iz 2. motorizovane i 9. motorizovane brigade krene u oslobađanja Trešnjevog brda. Navedene snage krenule su u napad, odnosno u “češljanje terena”, ali nisu vidjeli ni jedno živog ni mrtvog srpskog vojnika. Ovo je značilo da su se snage VRS povukle na linije od 30. jula 1993. godine, čime je operacija “Lukavac 93” okončana.
14. august - 1993.
Nastavljeni mirovni pregovori u Ženevi. Na ratnom brodu, nosaču aviona kraljevske ratne mornarice Invincible, u Jadranu održana nova runda pregovora. U ovoj fazi pregovora finaliziran je paket koji je pozivao na uniju tri republike s bošnjačkom, srpskom i hrvatskom većinom. Bosanski Srbi ponudili zamjenu teritorija tražeći Srebrenicu i Žepu, nudeći zauzvrat teritorije oko Sarajeva.
28. septembar - 1993
Skupština Republike BiH odbila ponuđeni mirovni plan koji je predviđao uniju tri republike na prostoru BiH. Evropska unija pristupila modifikaciji plana, no u razgovorima koji su uslijedili između predstavnika Republike BiH i Republike Srpske nije došlo do napretka. Inicijativa je konačno propala u januaru 1994.
1. oktobar - 1993
Član Predsjedništva Republike BiH Fikret Abdić organizovao u bihaćkom okrugu tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna i u okviru Autonomne pokrajine svoje ratne jedinice.
15. oktobar - 1993.
5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine izvršio deblokadu Cazina. Uspostavljena nova linija fronta između jedinica Armije Republike BiH i paravojske Fikreta Abdića.
23. oktobar - 1993.
U Stupnom Dolu kod Vareša pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane ubili su 38 civila bošnjačke nacionalnosti od kojih 12 žena i 5 djece, a potom ih sve spalili. Zločin je dokazan kod relevantnih pravosudnih organa i neki počinitelji su osuđeni po osnovu učinjenog masakra.
25. oktobar - 1993.
U rejonu Crne rijeke (općina Olovo) poginuo Nesib Malkić komandant 210. brdske brigade Armije Republike BiH. Rodjen u Dubravama Gornjim (općina Živinice) 5. jula 1961. godine. Završio je višu vojnu školu, odsjek RV PVO (Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana), a nakon toga i specijalističku obuku u Zadru. TO Živinice priključio se maja 1992. godine. Posthumno odlikovan ORDENOM HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA 1994. godine. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1993. godine.
29. oktobar - 1993.
U Maglaju kod solitera granata ispaljena sa agresorskih položaja ubila 15, a ranila 16 civila.
1. novembar - 1993.
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine donijelo naredbu o razrješenju s dužnosti Sefera Halilovića, načelnika Generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine.
5. novembar - 1993.
Dužnost komandanta 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine preuzima Atif Dudaković, dotadašnji komandant 502. Slavne brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dotadašnji komandant korpusa Ramiz Dreković preuzima komandu nad 4. korpusom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
9. novembar - 1993.
U 10 sati i 16 minuta srušen Stari most u Mostaru – SIMBOL GRADA NA NERETVI. Most su srušili pripadnici HVO-e. Za rušenje Starog mosta pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, u predmetu Prlić i ostali, kao jedna tačka optužnice u sklopu združenog zločinačkog poduhvata stvaranja etnički čiste hrvatske države od dijelova BiH, suđeno je Slobodanu Praljku, zapovjedniku HVO-a.
15. novembar - 1993.
Počela snažna ofanziva srpskih snaga na Olovo. Glavni pravac napada vodi preko Kruševa, sela udaljenog od Olova 10 km. Za vrijeme ofanzive koja je trajala oko 70 dana srpske snage su imale velike gubitke u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima.
6. januar - 1994.
Jasuši Akaši imenovan za specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a za Republiku BiH.
5. februar - 1994.
Agresorske snage su iz rejona Mrkovića, na pijacu Markale u Sarajevu, ispalila minobacačku granatu ubivši 68 i ranivši preko 200 ljudi. Zvaničnici Francuske, SAD i Velike Britanije sastali se u Njujorku pozvavši generalnog sekretara UN-a da podstakne podršku djelovanja NATO-a.
6. februar - 1994.
Agresorske snage pokreću do tada najjaču ofanzivu na bihački okrug. Napadnute su linije Petog korpusa Armije Republike BiH. Snažni artiljerijsko-pješadijski napadi primorali su jedinice Armije RBiH da se povuku s dijela teritorije u rejonu Hasin vrh.
16. februar - 1994.
Paravojne jedinice Fikreta Abdića sa sjevera napadaju položaje Petog korpusa, no ti napadi, kao i napadi združenih jedinica srpskih snaga su odbijeni. Armija Republike BiH vratila je položaje izgubljene u rejonu Hasinog vrha i stabilizirala linije odbrane.
16. februar - 1994.
Održan Sabor Hrvata čime je prokrčen put ka zaključenju bošnjačko-hrvatskog Vašingtonskog sporazuma.
22. februar - 1994.
Agresorske snage vrše snažne napade na Olovo. Cilj napada je proboj linija odbrane Armije Republike BiH u Olovskim Lukama i spajanje glasinačke visoravni sa Ozrenom (uspostava tzv. južnog koridora).
23. februar - 1994.
Uz posredovanje SAD-a potpisana obustava vatre između Armije BiH i HVO-a.
28. februar - 1994.
Šest borbenih aviona Ratnog vazduhoplovstva srpskih snaga tipa G-4 Super galeb prekršili su rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom je uspostavljena zona zabrane leta nad Republikom BiH i bombardovali ciljeve u Zenici i Novom Travniku. Srpske avione presrela su dva američka lovca F-16 Fighting Falcon iz sastava zračnih snaga NATO-a. U kratkoj zračnoj borbi lovci NATO-a oborili su četiri srpska aviona. Oboreni piloti bili su oficiri Vojske SRJ.
12. mart - 1994.
UNPROFOR prvi put zatražio zračnu podršku NATO-a i djelovanje protiv srpskih snaga u okolini Bihaća. Podrška nije izvršena zbog nekoliko odlaganja povezanih s procesom odobravanja (zvanično obrazloženje misije UN-a).
17. mart - 1994.
Potpisan sporazum o slobodi kretanja koji je podrazumjevao otvaranje plavih puteva.
18. mart - 1994.
Potpisan Vašingtonski sporazum koji predviđa uspostavljanje Federacije Bosne i Hercegovine sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Sporazum predviđa kantonalno ustrojstvo Federacije. Po potpisivanju Sporazuma prekinuta su neprijateljstva između HVO-a i Armije Republike BiH na cjelokupnom prostoru BiH.
19. mart - 1994.
Izvršena deblokada tešanjsko-maglajskog teritorija koji je bio u opsjednutom stanju 268 dana. Blokada izvršena pošto su se jedinice srpskih snaga povukle iz šehersko-žepačkog prostora odakle su, za vrijeme opsjednutog stanja, u sadejstvu sa jedinicama HVO (111. Xp brigada HVO) djelovale po snagama Armije Republike BiH.
30. mart - 1994.
Proglašen Ustav Federacija BIH.
31. mart - 1994.
Počela ofanziva agresorskih snaga na Goražde.
1. april - 1994.
Formirana Kontakt grupa čija je uloga bila stvaranje mira u Republici BiH. Kontakt grupu sačinjavali su predstavnici Francuske, Njemačke, SAD, Rusije i Velike Britanije.
10. maj - 1994.
Na osnovu Vašingtonskog sporazuma uspostavljena Federacije BiH.
11. maj - 1994.
Armija Republike BiH nastavlja ofanzivu na Ozrenu. Oslobođena je kota Vijenac (tt 619) i značajan dio teritorije planine Ozren sa oko desetak sela. Prema podacima Drugog korpusa Armije Republike BiH razbijena je Krnjinska brigada srpskih snaga, koja je imala oko 100 poginulih i 50 nestalih vojnika.
12. maj - 1994.
Formirana 277. bbr Operativne grupe 7-Jug.
13. juni - 1994.
Žestoke borbe između Armija Republike BiH i paravojnih formacija Fikreta Abdića u rejonima Todorova i Golubovića, južno od Pećigrada. U borbama gine komandant 511. brigade Armija Republike BiH Mirsad Crnkić.
4. juli - 1994.
Kontakt grupa objavila mirovni plan za Republiku BiH. Prema planu Kontakt grupe, terotorijalnim aranžmanima 51% Republike BiH bilo bi pod upravom Federacije BiH, a preostalih 49% zemlje bi bio pod upravom vlasti bosanskih Srba. – Srbi odbili plan Kontakt grupe.
4. august - 1994.
Jedinice 5. korpusa Armije Republike BiH oslobodile Pećigrad.
21. august - 1994.
Jednice 5. korpusa Armije Republike BiH oslobodile Veliku Kladušu.
28. septembar - 1994.
Na Drugom bošnjačkom saboru plebiscitarno prihvaćeno vraćanje starog bosanskomuslimanskog narodnog imena Bošnjak. Tu je odluku Skupština Republike BiH u aprilu 1994. godine ozakonila u vidu amandmana na Ustav Republike BiH. Nakon toga ime Bošnjak (Bošnjaci) potvrđeno je Daytonskim mirovnim sporazumom od 21. novembra 1995. i Ustavom BiH kao njegovim sastavnim dijelom.
23. oktobar - 1994.
Jedinice 5. korpusa Armije Republike BiH izvršile snažnu ofanzivu na položaje srpskih snaga južno od Bihaća (operacija Grmeč 84). Probijene su linije odbrane jedinica Drugog krajiškog korpusa srpskih snaga, i za nekoliko dana Armija Republike BiH ovladala je nad nekoliko stotina kvadratnih kilometara teritorije.
25. oktobar - 1994.
5. korpus Armije Republike BiH oslobodio Grabež, strateški izuzetno značajnu tačku istočno od Bihaća. Nastavljeno napredovanje Armije Republike BiH prema Bosanskoj Krupi.
25. oktobar - 1994.
5. korpus Armije Republike BiH probio linije odbrane srpskih snaga južno od Bihaća i oslobodio Kulen Vakuf.
16. novembar - 1994.
UNPROFOR upozorio srpske snage da će zatražiti intervenciju NATO-a ukoliko se ne obustave napadi na Bihać.
19. novembar - 1994.
Agresorske snage počele do tada najžešće napade na Bihać. Posebno su snažni napadi na položaje Armije Republike BiH južno od grada. Cijela kružna linija odbrane Armije Republike BiH u dužini od oko 180 km nalazi se pod udarima združenih srpskih snaga i paravojske Fikreta Abdića.
21. novembar - 1994.
NATO avijacija bombardovala aerodrom Udbine. NATO je želio potpuno neutralizirati aerodrom i njegovu infrastrukturu, ali se UNPROFOR usprotivio takvoj akciji insistiraju i da se treba gađati samo pista, a ne avioni koji sa nje polijeću. Specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši smatrao je da će samo bombardovanje piste predstavljati srazmjeran odgovor na srpske napade avionima na sigurnu zonu Bihaća.
23. novembar - 1994.
Agresorske snage nastavljaju s napadima na Bihać i osvajaju značajnu kotu Debeljača. Veći broj država članica međunarodne mirovne misije u BiH traže da UNPROFOR ovlasti NATO za kaznene i šire zračne udare po cijeloj teritoriji BIH, ali UNPROFOR je izrazio nespremnost za takvu akciju.
25. novembar - 1994.
Konsolidovane i uvezane linije odbrane Armije Republike BiH u bihaćkom okrugu iako su srpske snage vršile neprekidne napade na prednji kraj odbrane armijskih jedinica.
27. novembar - 1994.
Donesena naredba o formiranju Oslobodilačke brigade Operativne grupe 7-Jug. Osnivanju brigade pristupilo se 3.2.1995., kada brigada dobija i naziv 375. Oslobodilačka brigada.
08. decembar - 1994
Srpske snage s položaja na Poljinama granatirale Sarajevo, Livanjsku ulicu, i ubile 3, pri tome ranivši i 4 civila.
18. decembar - 1994.
Ratko Mladić, komandant GŠ srpskih snaga, je u emisiji srpske TV „Na braniku otadžbine“ izjavio „da je međunarodna zajednica najavila da nema vojničkog rješenja u BiH i da je došao trenutak da se o spornim pitanjima razgovara na drugi način, jezikom politike i diplomatije, a ne rata“.
23. decembar - 1994.
Uz posredovanje Džimija Kartera, bivšeg predsjednika SAD-a, 23. decembra su politički, a 31. decembra 1994. godine vojni predstavnici Republike BiH i srpskog agresora potpisali četveromjesečno primirje.
31. decembar - 1994.
Vojni predstavnici Republike BiH i srpskog agresora potpisali četveromjesečno primirje sa važnošću od 1.1.1995. godine. Odmah po potpisanom primirju, po direktivi GŠ Armije Republike BiH, u komandama i jedinicama Armije Republike BiH pristupilo se planskim aktivnostima radi podizanja borbene spremnosti.
1. januar - 1995
Izvršena primopredaja dužnosti snaga UNPROFOR-a u sigurnoj zoni Srebrenica. Osmatračke položaje zauzeo holandski bataljon. VRS intenzivirala napade na zaštićenu zonu u koju je upala sa zapadne strane, uspostavljajući nove položaje bliže centru grada.
14. januar - 1995
Peti korpus ARBiH napada položaje VRS južno od Bihaća i oslobađa izvor Klokot i Vedro Polje. Akcijom je riješeno pitanje snabdijevanja Bihaća pitkom vodom.
01. februar - 1995
Bosanski Srbi vrše restrikciju kretanja međunarodnih konvoja u istočne enklave, tzv. sigurne zone pod zaštitom UN-a.
12. februar - 1995
Jedinice Petog korpusa ARBiH probijaju linije odbrane VRS i oslobađaju Zavalje, Skočalje, Međudražje, Sokolac i Pritoku.
07. mart - 1995
Novi komandant UNPROFOR-a posjetio Srebrenicu, sastavši se pri povratku s komadantom VRS Ratkom Mladićem u Vlasenici. Tom prilikom Mladić je iskazao nezadovoljstvo režimom sigurnih zona i dodao da će »možda« poduzeti vojne akcije na istočne enklave. Komadant UNPROFORA odgovorio je Mladiću da će takve akcije skoro sigurno dovesti do međunarodne vojne intervencije protiv Srba.
09. mart - 1995
Situacija u Sarajevu se pogoršava. Agresorske srpske snage zatvorili su tzv. plave puteve nakon pogibije dvije djevojčice na Grbavici, dijelu Sarajeva pod kontrolom agresora.
23. mart - 1995
ARBiH oslobađa Opaljenik sa radio-relejnim čvorištem na Vlašiću. Bitka na Vlašiću počela je 20 marta kada su jedinice ARBiH probile linije odbrane VRS i ovladale objektima Pavo, Čavo, Crni Vrh, Veliki Šantić i rejonom Simišće. U borbama vođenim 21 marta uništene su snage VRS na Policama a ARBiH ovladala je širim rejonom Malog Šantića i dijelom objekta Poljane.
01. maj - 1995
U Bosanskoj Krajini srpske snage pokreću novi val etničkog čišćenja.
07. maj - 1995
VRS granatirala Butmir. Od eksplozije granate na ulazu u sarajevski tunel poginulo 11 ljudi (civila i vojnih lica).
07. maj - 1995
Intenzivirane borbe na zapadnim prilazima Sarajevu.
08. maj - 1995
Srpske snage intenzivno granatiraju civilne objekte u Sarajevu. Komandant UNPROFORA zatražio pokretanje zračnih udara na položaje VRS oko Sarajeva. Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši odbio ovaj zahtjev. Umjesto odobrenja intervencije NATO-a, Akaši je predložio drastično smanjenje mandata UNPROFOR-a.
12. maj - 1995
Armija Republike Bosne i Hercegovine u ofanzivi »Una 95« probija linije odbrane VRS i napreduje prema Bosanskoj Krupi.
22. maj - 1995
VRS povlači dio teškog oruđa iz punktova pod nadzorom UNPROFOR-a što je dovelo do eskalacije borbi u Sarajevu.
24. maj - 1995
UNPROFOR upozorava obje strane da obustave borbena djelovanja, prijeteći upotrebom sile.
25. maj - 1995
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala.
25. maj - 1995
Agresorske srpske snage nastavljaju sa granatiranjem Sarajeva i napadima na ostale sigurne zone.
25. maj - 1995
U artiljerijskom napadu na Tuzlu, granatom ispaljenom s položaja VRS na Ozrenu, Srbi su ubili 73 osobe, većinom mladiće i djevojke, i ranili više od 200 drugih.
26. maj - 1995
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a odobrio drugu rundu zračnih udara. Mete su bile još šest bunkera s municijom na Palama, u istom kompleksu koji je bio napadnut prethodnog dana, tog dana Srbi uzimaju 400 pripadnika UN-a kao taoce, koji su potom korišteni kao živi štit. Neki su prikazani na srpskoj televiziji vezani lancima.
27. maj - 1995
Srpske snage preobučene u uniforme francuskih pripadnika UN-a zauzele su kontrolnu tačku kod Vrbanja mosta u Sarajevu i tom prilikom zarobile 11 francuskih mirovnjaka. Francuske snage UNPROFORA izvršile su protivnapad i ponovo zauzele kontrolnu tačku. U borbama su poginula dva francuska i jedan srpski vojnik.
01. juni - 1995
VRS napala enklavu Srebrenica i iz zasjede ubila nekoliko bošnjačkih civila.
02. juni - 1995
Protiv-vazdušna odbrana VRS oborila je američki višenamjenski lovac F-16 koji je vršio rutinsku patrolu u zračnom prostoru BIH. Avion je pao na području Bosanske Krajine, a pilot je preživio i izvukao se s područja pod kontrolom srpskih snaga.
03. juni - 1995
Ministri odbrane NATO-a na sastanku u Parizu dogovorili formiranje »Snaga za brzu reakciju« koje će sačinjavati dvije teško naoružane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije te dijelom iz Holandije. Zadaća ovih snaga bila bi da intervenišu na poziv UNPROFOR-a u smislu pružanja podrške mirovnoj misiji.
15. juni - 1995
VRS u sadejstvu sa srpskim snagama iz Hrvatske, te paravojnim formacijama Fikreta Abdića počinje novu ofanzivu na bihaćki okrug. Srspke snage napredovale u rejonu Plješevice. U toku su pripreme za provođenje operacije »Spržena zemlja« koja ima za cilj potpuno razbijanje Petog korpusa ARBiH.
16. juni - 1995
Reagujući na granatiranje grada, Armija RBIH počinje seriju napada u cilju proboja iz Sarajeva. S druge strane obruča oko Sarajeva počinje napad i jedinica Armije BiH iz srednje Bosne. Nakon početnih uspjeha jedinice Armije BiH vraćene su na polazne položaje. Srpske snage zaustavljaju skoro sva kretanja u i izvan grada uključujući i humanitarnu pomoć. VRS je otvarala vatru na konvoje humanitarne pomoći koji su, unatoč blokadi, pokušavali ući u grad.
18. juni - 1995
Agresorske snage su oslobodili taoce, pripadnike UN-a u nekoliko grupa.
04. juli - 1995
Intenzivirane borbe u rejonu Doboja, na Nišićima i Majevici.
06. juli - 1995
VRS počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Počeli napadi i na osmatračnice mirovnih snaga UN-a (napad na osmatračnicu Fokstrot) i granatiranje Srebrenice.
07. juli - 1995
Privremeno obustavljena ofanziva VRS na Srebrenicu. - U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Međutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.
08. juli - 1995
VRS nastavlja ofanzivu na Srebrenicu. - Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen. - Snage bosanskih Srba napadaju i osmatračnice UNPROFOR-a. Vojnici VRS razoružavaju pripadnike holandskog bataljona u osmatračnici Fokstrot, a potom i još pet osmatračnica.
09. juli - 1995
Oko 3000 civila povlači se iz južnog dijela enklave prema Srebrenici. VRS je s juga prodrla oko 4 kilometra u enklavu. Razoružano više od 30 pripadnika holandskog bataljona UN-a.
10. juli - 1995
VRS se ne obazire na prijetnje UN misije i nastavlja napredovanje prema Srebrenici. Ponovo odbijen zahtjev s terena za bliskom zračnom podrškom.
11. juli - 1995
Počinje napad VRS na Žepu.
11. juli - 1995
Jedinice VRS ulaze u Srebrenicu. Domicilno stanovništvo i prognanici izbjegli su u Potočare i okolna brda sjeverno od grada. U Potočarima, u bazi holandskog bataljona i oko baze slilo se oko 20 hiljada izbjeglica, uglavnom žena, djece i starijih osoba.
11. juli - 1995
Odobren je zahtjev za upotrebu zračnih snaga. Dva borbena aviona NATO-a izbacila su ukupno dvije bombe na položaje VRS. VRS zaprijetila da će granatirati bazu u Potočarima ukoliko se napadi nastave. Većina vojno sposobnih muškaraca Srebrenice odlučila se za pokret prema Tuzli.
12. juli - 1995
Počinje pokret oko 12 000 Srebreničana iz regiona Šušnjara prema Tuzli. Prema izvještaju generalnog sekretara UN-a Kofija Anana jedva je trećina bila naoružana.
12. juli - 1995
VRS opkoljava bazu u Potočarima. - Počinju deportacije izbjeglih srebreničana i odvajanje muškaraca u dobi od 16 do 65 godina starosti. - Počinju pojedinačna ubistva civila.
12. juli - 1995
Do 12 jula 1995 godine srpske snage ubile su u Sarajevu 10 511 civila, od toga 1598 djece. Ranjeno je 60 378 civila od čega 14 919 djece. U gradu je evidentiran 1681 teški invalid, među kojima je 340 djece.
13. juli 1995
Otpočinje ubijanje na stotine nenaoružanih muškaraca i dječaka (Srebrenica). U rejonima Kravica, Nove Kasabe, Zvornika i Kozluka vrše se masovna pogubljenja srebreničana. Do kraja 13 jula nije ostao ni jedan živi Bošnjak u bivšoj sigurnoj zoni Srebrenica. - Većina Srebreničana iz grupe koja se opredjelila za pokret do Tuzle biva razbijena na nekoliko manjih grupa.
13. juli - 1995
Jedinice Armije BIH u Žepi razoružale ukrajinske pripadnike UNPROFOR-a
14. juli - 1995
Počinju masovna ubistva na hiljade Bošnjaka koji su, najvećim dijelom, bili zatvoreni u rejonu Bratunca, na specijalno pripremljenim lokacijama.
14. juli - 1995
VRS počela napad širokih razmjera na Žepu.
15. juli 1995
Masakr je nastavljen. Do 15 jula u Srebrenici je ubijeno nekoliko hiljada ljudi. Prema prvim izvještajima UN-a oko 20 hiljada ljudi smatra se nestalim. Od toga oko 3000 ljudi koji su se odlučili na pokret prema Tuzli ubijeno je, ili je poginulo od djelovanja protivpješadijskih mina.
16. juli - 1995
Progoni i masovna te pojedinačna ubistva nastavljena su i tokom narednih nekoliko dana. Prema podacima udruženja prognanih i izbjeglih iz Srebrenice, kao i prema podacima nadležnih institucija BIH, VRS je od pada Srebrenice pa do 19 jula ubila oko 8000 ljudi, oko 2000 smatra se nestalim, a preostalo Bošnjačko stanovništvo, njih oko 40 hiljada protjerano je.
17. jul - 1995
Oko 6000 muškaraca i dječaka iz kolone koja se probijala Iz Srebrenice prema Tuzli, prešlo je na teritoriju pod kontrolom Armije BIH kod Sapne.
19. juli 1995
Jedinice VRS ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
19. juli - 1995
Počinje ofanziva VRS na bihaćki okrug pod kodnim nazivom »Spržena zemlja« (posljednja ofanziva VRS na jedinice Petog korpusa Armije RBiH). U ofanzivi na bihaćki okrug učestvovale su snage bosanskih Srba, Srba iz Republike Hrvatske i paravojne formacije Fikreta Abdića.
21. juli - 1995
Ministri vanjskih poslova i odbrane 15 zemalja (Bangladeš, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Rusija, Španija, Švedska, Turska Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija) na sastanku u Londonu osudili masovne zločine koje je VRS počinila u Srebrenici i zaprijetili zračnim udarima u slučaju napada na Goražde, i ostale sigurne zone.
22. juli - 1995
Agresorske srpske snage ubile su dvojicu francuskih pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu. Komandant sarajevskog sektora UNPROFOR-a naredio da se na napade uzvrati. Na srpske položaje oko Sarajeva ispaljeno je 90 minobacačkih granata. - Te sedmice je, uslijed pojačanog srpskog granatiranja Sarajeva poginulo 25 civila dok je 75 ranjeno.
23. juli 1995
Predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman u Splitu su potpisali sporazum između RBiH i RH kojim se dvije države obavezuju da će zajednički pružiti otpor »srpskoj agresiji«.
23. juli - 1995
Intenzivirano granatiranje Sarajeva, te pojačani napadi na Bihać.
25. juli - 1995
Jedinice VRS ušle u grad Žepu. 1000 do 2000 vojno sposobnih muškaraca Žepe povuklo se u okolna brda.
27. juli - 1995
Završena evakuacija civila iz Žepe. Vojno sposobni muškarci u narednih nekoliko dana probili su se prema SRJ i nakon prelaska granice predali su se tamošnjim vlastima.
29. juli - 1995
HVO zauzima Glamoč i Grahovo. 10 hiljada srpskih civila krenulo u izbjeglištvo.
29. juli - 1995
Snage lojalne Fikretu Abdiću, pojačane hrvatskim Srbima napadaju zonu odgovornosti Petog korpusa Armije BIH i zauzimaju dio teritorije na sjeveru enklave napredujući prema Cazinu. VRS je napadala Bihać s južnog pravca, dok su snage tzv. VRSK enklavu napadale sa zapada. - Težište borbenih djelovanja prebačeno je na zapadnu Bosnu.
4. avgust - 1995
Hrvatska vojska počela operaciju »Oluja«. Za tri dana veći dio tzv. Republike Srpske Krajine bio je pregažen. Oslobođen je Knin. 200 hiljada Srba iz Hrvatske izbjeglo je u BiH i SRJ.
4. avgust - 1995
Radovan Karadžić razrješio Ratka Mladića sa dužnosti komandanta VRS i sebe imenovao vrhovnim komandantom oružanih snaga RS i generalštaba Vrhovne komande.
5. avgust - 1995
U rejonu Žirovica (Hrvatska) u operaciji gonjenja razbijenih srpskih snaga, poginuo Izet Nanić komandant 505. bužimske bigade Petog korpusa Armije RBiH. Izet Nanić rođen je u Varoškoj Rijeci kod Bužima. Do rata u BiH bio je aktivno vojno lice u JNA. Početkom aprila postavljen je za načelnika Štaba TO Bužima a formiranjem 105 Bužimske, kasnije 505 viteške bigade, 15 avgusta postavljen je na mjesto komandanta brigade. 1994 godine odlikovan je Zlatnim ljiljanom, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
6. avgust - 1995
Nakon sloma jedinica tzv. VRSK i VRS na bihaćkom ratištu, kod Plitvica, Republika Hrvatska, došlo je do susreta jedinica Armije RBiH i Hrvatske Vojske.
7. avgust - 1995
Armija RBiH oslobodila Veliku Kladušu. Prije oslobađanja Velike Kladuše, najveći dio teritorije tzv. Republike Srpske Krajine bio je vraćen pod kontrolu hrvatske vlasti, tako da su paravojne formacije Fikreta Abdića, odnosno snage tzv. Narodne odbrane ostale uskraćene za pomoć u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima koju im je do tada pružala tzv. RSK, ali i Vojska Republike Srpske.
10. avgust - 1995
Predstavnik SAD u UN-u obavjestio je Vijeće sigurnosti da tajne satelitske fotografije koje je snimila Vlada SAD pokazuju prizore svježe iskopane zemlje pored nogometnog stadiona sjeverozapadno od Bratunca. Kombinacija fotografija i iskaza preživjelih svjedoka koji su nezavisno jedan od drugog opisali scene ubijanja u tom području, predstavlja neoborive fizičke dokaze da su u i oko Srebrenice izvršena zvjerstva i da su žrtve pokopane u masovne grobnice.
16. avgusta -1995
Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapređenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH. Holbruk je zatražio da se, u okviru priprema za intervenciju NATO-a, skloni međunarodno osoblje koje bi VRS mogla uzeti kao taoce.
19. avgust - 1995
U misiji mira na igmanskom »Putu spasa« kod Sarajeva, u saobraćajnoj nesreći poginula su trojica visokih američkih funkcionera i jedan francuski vojnik.
25. avgust - 1995
Prilikom spuštanja u Lukama (općina Goražde) eksplodirao helikopter RZ ARBiH koji je u opkoljenu enklavu prenosio MTS i lijekove. Poginulo šest putnika i dva člana posade.
26. avgust - 1995
Generalni sekretar NATO-a Vili Klas iskazao razumjevanje za Holbrukovu kombinaciju politike i prisile u cilju postizanja konačnog mirovnog sporazuma.
26. avgust - 1995
Na osnovu zahtjeva NATO-a UNPROFOR je počeo svakodnevno izdavati mape vojne situacije u BiH Sjevernoatlanskom savezu.
28. avgust - 1995
Oko 11 sati na Sarajevo je ispaljeno pet minobacačkih granata sa položaja VRS. Četiri su eksplodirale na krovovima, dok je jedna pala ispred gradske tržnice, nekih pedesetak metara od mjesta gdje je 05. februara 1994 godine od eksplozije granate poginulo 68 ljudi. Ispred same tržnice i u njenoj okolini poginulo je 38 civila, a ranjeno 90.
30. avgust - 1995
Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte VRS u BiH. Operacija je izvedena pod kodnim nazivom »Deliberate Force«. Tačno u 03:00 sati Snage za brzu reakciju, stacionirane na Igmanu, ispalile su 600 granata na položaje i objekte VRS. Na udaru savezničke artiljerije našli su se objekti u Žunovnici (skladišta municije) i artiljerijsko-raketni položaji VRS u Lukavici i na Poljinama. Snage za brzu reakciju tog su jutra gađale ukupno 19 ciljeva, pretežno artiljerijskih položaja VRS.
30. avgust - 1995
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši uputio pismo Mladiću u kojem, između ostalog, navodi da su tekuće operacije protiv VRS pod kontrolom NATO-a i da ih zvaničnici UN-a ne mogu zaustaviti.
30. avgust - 1995
Iz zrakoplovnih baza u Italiji i sa nosača aviona stacioniranih u Jadranu poletjeli su lovci-bombarderi NATO-a. Najžešće udare u prvoj fazi napada pretrpio je sistem protuzračne odbrane VRS, kao i pojedinačni ciljevi, ukjljučujući i magacine za skladištenje municije.
30. avgust - 1995
Rukovodstvo bosanskih Srba zaprijetilo je masovnom odmazdom protiv Sarajeva, no stvarni srpski vojni odgovor bio je zanemarljiv. VRS je uspjela da tokom intervencije NATO-a obori samo jedan avion, francuski Mirage 2000, koji je pao na lokalitetu Pala. Nekoliko granata ispaljeno je na položaje UNPROFOR-a u Sarajevu, ali nije bilo žrtava.
30. avgust - 1995
Avioni NATO-a gađali su ciljeve oko Sarajeva, na Jahorini, u regionu Banjaluke i na Plješevici, gdje su bili smješteni radarski sistemi i sistemi veze VRS.
30. avgust - 1995
Istog dana Ratko Mladić je priznao da je učinjena znatna šteta resursima VRS, te da je Republika Srpska postala znatno ranjivija na napade. Mladić je naznačio da je, »uprkos strašnom bombardovanju NATO pakta došlo vrijeme da se pregovara o miru«.
31. avgust - 1995
Radovan Karadžić uputio pismo Akašiju tvrdeći da ne prihvata to »što se NATO umješao u građanski rat«. Karadžić je tom prilikom naglasio da zračni udari imaju za cilj slabljenje vojne moći RS i smekšavanje njenih predstavnika pred nastavak političkih pregovora.
31. avgust - 1995
Usljed loših vremenskih prilika 31. avgusta napadi su privremeno obustavljeni, unatoč tvrdnji zvaničnika NATO-a da njihove letjelice mogu djelovati u svim vremenskim uslovima. Time se pokušala izbjeći eventualna popratna šteta prilikom bombardovanja.
1. septembar - 1995
NATO napravio pauzu u bombardovanju obezbjedivši uslove za susret Ratka Mladića i komandanta UNPF-a. Na sastanku u Zvorniku, ni nakon 13 sati rasprave, Mladić nije prihvatio sve uslove koji su se odnosili na prestanak napada VRS na sigurne zone, povlačenje artiljerije 20 km od Sarajeva i potpuni prekid neprijateljstava.
1. septembar - 1995
Predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović iskazao optimizam prema operaciji NATO-a i njenom uticaju na mirovni proces. Izetbegović je također naznačio da je bosanska vlada, nakon pada Srebrenice i Žepe, povoljno gledala na mogućnost »razmjene« ovih područja za dijelove teritorije koje oko Sarajeva kontrolišu bosanski Srbi (Izvještaj Kofija Anana o Srebrenici).
2. septembar 1995
Komandant UNPROFOR-a Majkl Rouz inicirao otvaranje kopnenih puteva za Sarajevo. U pismu Vladi RS, komandant UNPROFOR-a je naglasio da će cesta preko sarajevskog aerodroma biti otvorena za lokalni civilni saobraćaj bez ikakve kontrole. Predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik, koji je kasnije na osnovu tajne optužnice Međunarodnog suda za ratne zločine, uhapšen i deportovan u Hag, upozorio je na teške posljedice ako se ceste otvore bez saglasnosti Srba. UN misija u BiH zaprijetila da će svaki pokušaj mješanja u saobraćaj prema gradu biti osujećen upotrebom »nesrazmjerne sile«.
3. septembar - 1995
Otvorene ceste preko aerodroma. Srpske snage nisu ni pokušale otvarati vatru na vozila koja su tog dana saobraćala na relaciji Sarajevo-Hrasnica. Tim činom je uspostavljena direktna kopnena veza Sarajeva i ostalog dijela BiH čime je prekinuta troipogodišnja opsada glavnog grada.
4. septembar - 1995
Rok koji je Ratku Mladiću dao komandant mirovnih snaga za obustavu vatre i povlačenje artiljerije istekao je u 23:00 sata. NATO i UN misija konstatovali da nema pokazatelja o povlačenju srpske artiljerije. S toga je donesena je odluka da se zračni udari nastave.
5. septembar - 1995
90 lovačko-bombarderskih aviona NATO-a ponovo je napalo ciljeve u Republici Srpskoj. Na udaru su se našla sva oružja VRS iz kojih je otvarana vatra i oružja koja su po ma kom osnovu predstavljala prijetnju.
6. septembar - 1995
NATO avijacija proširila je zonu djelovanja bombardujući ciljeve VRS i objekte infrastrukture od južnih do sjevernih granica BiH uključujući i ciljeve u Bosanskom Brodu na krajnjem sjeveru BiH. Operacija je tako prerasla u akciju proširenog djelovanja van neposrednog područja opsade, što je u određenim krugovima u UN-u izazvalo izvjesnu dozu zabrinutosti. Sekretarijat UN-a tražio od trupa na terenu da ispitaju može li NATO opravdati bombardovanje zračne luke u Banjaluci.
8. septembar 1995
Pod pokroviteljstvom SAD-a BiH, RH i SRJ potpisale Zajedničku izjavu o dogovorenim osnovnim principima za rješenje konflikta. Principi su podrazumjevali nastavak državno-pravnog kontinuiteta BiH u međunarodno priznatim granicama, te da će se sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Prihvaćen je i omjer unutarnjeg teritorijalnog ustrojstva u odnosu 51% naprema 49%, kako je to predvidjela Kontakt grupa za BiH.
10. septembar 1995
Dostignut vrhunac NATO intervencije. Tokom sastanka Mladića i komandanta UNPF-a ispaljeno je 13 krstarećih projektila Tomahawk na sisteme PVO bosanskih Srba u blizini Banjaluke (vojni aerodrom Mahovljani). Ovaj napad izazvao protest Stalne misije Ruske Federacije u UN-u.
10. septembar - 1995.
Nakon što je avijacija NATO pakta ispustila prve projektile, pješadija ARBiH je krenula u napad. Prvi je na udaru bio Paljenik, a zadatak zauzimanja povjeren je “El Mudžahid” odredu. Rano ujutro 10. septembra u šest sati otpočeo je silovit napad na položaje 2. bataljona Srbačke brigade i policijsku četu CSB Doboj te jednu četu 16. krajiške brigade. Jedan od nižih starješina 16. krajiške brigade, čija se jedinica nalazila na visokoj koti, zapadno od Teslića, u svom ratnom dnevniku je zapisao: “(…) Deseti septembar nikad neću zaboraviti. Tog jutra sam bio na koti Križ. Bilo je oko šest ujutro. Utonuo sam u duboke misli dok gledam kako sunce počinje da se rađa. Palim cigaru i osluškujem topove koji tuku Vozuću. Odjekuju žestoke detonacije, a u daljini se vidi i sijevanje, pošto se nije još razdanilo. Razmišljam o Vozući, jer mi se tamo nalaze kum i prijatelj, i još nekoliko poznanika. Tamo su i mudžahedini, a oni nikome ne praštaju. Razmišljam o tome da li će naši izdržati?! U vazduhu se osjeća da nešto nije u redu. Uveliko se pričalo o izdajama i prodajama…”
13. septembar - 1995
Počela operacija »Sana 95«. Ovom je operacijom ARBiH oslobodila četiri velika grada, oko 1100 sela, odnosno oko 2920 km2 teritorije. Zaplijenjene su velike količine oružja i opreme: 17 tenkova, 46 oklopnih vozila i transportera, 79 PA topova, 95 topova veće razorne moći, 20 haubica, 205 minobacača.
13. septembar - 1995
Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča.
13. septembar - 1995
Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
13. septembar - 1995
Ričard Holbruk u Beogradu isposlovao »Okvir za prekid neprijateljstava unutar Sarajeva i cijele zone isključenja«. Okvir ispunjava sve uvjete postavljene pred bosanske Srbe. Komanda UNPROFOR-a procjenila da je postignuti okvir dovoljan povod za privremeno obustavljanje zračnih udara.
13. septembar - 1995.
Nakon što su jedinice Hrvatske vojske, uz podršku Hrvatskoj vijeća odbrane, 13. septembra 1995. godine oslobodile grad Jajce, koji se od oktobra 1992. godine nalazio pod kontrolom Vojske Republike Srpske, u Hrvatsku, tačnije Split, je iz zbirke Franjevačke crkve u Jajcu odnešena bogata historijsko – kulturna baština, među kojima i posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
14. septembar - 1995
U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ. Istovremeno, zapadno od Bihaća vode se grčevite borbe za Bosansku Krupu.
17. septembar - 1995
ARBiH ulazi u Bosansku Krupu. Uslijedio je snažan kontranapad VRS s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija, tako da je napredovanje Petog korpusa usporeno. Jedinice VRS bilježe privremene uspjehe kod Ključa. U kontranapadima učestvuju i paravojne formacije ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no »Srpska dobrovoljačka garda« kod Ključa je potpuno razbijena. Peti korpus odolijeva napadima VRS. Armija RBiH u zonu odgovornosti Petog korpusa uvodi i jedinice s drugih bosanskohercegovačkih područja, pa je inicijativa vraćena na stranu ARBiH.
17. septembar - 1995
Združene jedinice ARBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića razbijaju agresorske snage i oslobađaju Sanski Most. Vojska Republike Srpske nalazi se pred slomom. Nakon oslobađanja Sanskog Mosta glavnina udarnih snaga Armije RBiH kreće na sjever, prema Prijedoru. Ovaj grad nalazi se u poluokruženju ARBiH. Jedinice Armije RBiH i HVO-a napreduju prema Banjaluci.
17. septembar - 1995
U Dejtonu, SAD, dogovoren prekid vatre.
21. septembar - 1995
Operacija NATO-a »Razborita prisila« zvanično je završena. Od 30. avgusta do 21. septembra obavljeno je oko 3000 borbenih letova, a pogođeno je ukupno 60 vojnih ciljeva na teritoriji RS.
16. novembar - 1995
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (sjedište u Hagu) podigao je Optužnicu protiv Radovana Karadžića predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića komandanta Vojske Republike Srpske za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
16. novembar - 1995
Prema podacima UNHCR-a, Međunarodnog crvenog križa i Vlade RBiH iz 1995. godine u BiH je tokom rata ubijeno oko 200 000 Bošnjaka dok je nasilno raseljeno i prognano više od milion Bošnjaka.